Danska u petak slavi 50 godina vladavine kraljice Margarete II., umjetnice i strastvene pušačice koja je preuzela vlast 1972. kada kraljevska porodica nije bila popularna, a sada je omiljena ujediniteljica nacije.
Uvijek elegantna, osamdesetjednogodišnja kraljica druga je najdugovječnija kraljica u danskoj historiji i prva žena na toj dužnosti.
U pet desetljeća na prijestolju, vješto je izbjegavala skandale i pomogla modernizirati kraljevsku instituciju, učinivši dansku kraljevsku porodicu jednom od najpopularnijih na svijetu.
„Kada je postala kraljicom, samo je 45 posto Danaca podržavalo monarhiju”, rekao je novinar Gitte Redder, autor nekoliko knjiga o danskoj kraljevskoj porodici, za AFP.
„Nisu vjerovali u monarhiju u suvremenoj demokraciji”.
To se posve promijenilo.
Godine 2018. ispitivanje koje je provela agencija Voxmeter pokazalo je da više od tri četvrtine Danaca podržava monarhiju, a samo 14,6 posto želi ih da zemlja postane republika.
„Njena popularnost temelji se na tome da je kraljica apsolutno nepolitična”, rekao je historičar Lars Hovebakke Sorensen.
„Uspjela je biti kraljica koja je ujedinila dansku naciju u vrijeme velikih promjena: globalizacije, pojave multikulturalne države, ekonomskih kriza 1970-ih, 1980-ih i ponovno 2008. i 2015., te pandemije”, rekao je.
Proslave jubileja zasjenila je pandemija koronavirusa, pa su velike javne proslave odgođene do septembra.
Kraljica će obljetnicu obilježiti u petak polaganjem vijenca na grob svojih roditelja u Roskildeu nakon svečanosti u parlamentu.
Osjećaj za dužnost
U dobi od 31 godine, vitka princeza zasjela je na prijestolje jednog maglovitog januarskog dana nakon smrti svojeg oca Frederika IX.
Tužna majka dvojice dječaka – sada ima osmero unučadi – postala je prvom kraljicom najstarije evropske monarhije.
Uzela je ime Margareta II. po Margareti I. koja je vladala Danskom od 1375. do 1412., ali nije formalno imala tu titulu.
„Ima snažan osjećaj za dužnost i nikada nije dovodila u pitanje svoju sudbinu”, rekao je historičar Tom Buk-Swienty.
Margareta II. u jednom je dokumentarcu rekla da ju je otac naučio da cijeni ljubav svojih podanika.
„Moraš je prihvatiti. Ne samo mahati, moraš je primiti”, rekao joj je.
Postavši udovicom 2018., kraljica zvana u narodu Daisy postupno je modernizirala monarhiju kako bi bila relevantna, ne umanjivši joj status.
Ona utjelovljuje otvorenu i vrijednu monarhiju, dopustila je da joj se sinovi ožene pučankama i aktivna je na danskoj kulturnoj sceni.
Bistrih plavih očiju i široka osmijeha, poznata je po svojoj urednoj sijedoj punđi. Vjeruje se da postoji samo jedna fotografija na kojoj joj je kosa raspuštena.
Poznata je i po svojoj opuštenosti i zaigranosti, a novinarima se ponekad zna nestašno naceriti.
Koliko je pristupačna pokazuje to što je nedavno dopustila da je intervjuira 20 građana u povodu posebne televizijske emisije o njenom jubileju.
Kraljica umjetnica
Voli i umjetnost. Radila je kao slikarica, kostimografkinja i scenografkinja za Danski kraljevski balet i Dansko kraljevsko pozorište.
Tečno govori danski, švedski, francuski, engleski i njemački i sudjelovala je u nekoliko složenih prevodilačkih projekata, uključujući dansko izdanje romana Simone de Beauvoir „Svi su ljudi smrtni” 1981. godine na kojem je radila pod pseudonimom i u suradnji sa suprugom princom Henrikom, rođenim u Francuskoj.
Njen intelekt i mnogobrojni talenti čine je popularnim uzorom za Dance.
„Njeni govori uvijek su jako dobri. Danci uvijek osjećaju kao da uče nešto”, rekao je Hovebakke Sorensen.
A najveće pohvale dobiva za svoje slike i crteže.
Ilustrirala je nekoliko knjiga, uključujući dansko izdanje Tolkienova „Gospodara prstenova” iz 2002., a njene slike bile su izložene u prestižnim muzejima i galerijama u Danskoj i inostranstvu.
S obzirom na to da joj se u aprilu približava 82. rođendan, Margareta inzistira da se nikada neće povući s dužnosti.
„Ostat ću na prijestolju dok se ne srušim”, rekla je.
U Danskoj, zemlji s 5,8 miliona stanovnika, ne postoji tradicija abdikacije.
Jedini monarh koji je ikad podnio ostavku bio je Erik III. Okrunjen 1137., povukao se s prijestolja devet godina poslije i otišao u samostan.
Izvor: Hina
