Strašna istina o onome što su Sarajevo i Sarajlije doživjeli dokumentarano je na desetinama hiljada strana sudskih dokumenata. I danas, 30 godina kasnije, postoje oni koji relativiziraju i minimiziraju ove uspostavljene činjenice. Političari uspostavljaju pseudonaučne komisije da ponovo napišu historiju opsade u cilju političke dobiti, poručio je danas u Sarajevu Serge Brammertz, glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.
U sarajevskoj Vijećnici danas se održava međunarodna konferencija pod nazivom “30 godina poslije – Sarajevo”, koja je u povodu 30 godina od početka opsade Sarajeva organizovana u saradnji sa Informativnim centrom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Sarajevu, Centrom za postkonfliktna istraživanja, Modulom Memorije i Memorijalnim centrom Srebrenica.
Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, kao domaćin današnje konferencije, tokom obraćanja podsjetila je kako je prošlo 30 godina od napada koji je imao cilj da uništi dušu Bosne i Hercegovine.
“Sasvim je jasno da se radilo ne samo o želji da se uništi jedna zemlja i jedan grad već da se uništi raznolikost koja je tu zemlju i taj grad činila prepoznatljivm stoljećima. Govorimo o napadu na urbanu civilizaciju koja je nažalost, a čemu danas svjedočimo, nagosvijestila prijetnju na gradove širom svijeta. Ono što nije zaustavljeno na vrijeme tih 90-ih godina u Bosni i Hercegovini danas postaje sve vidljivije širom Evrope i svijeta”, kazala je Karić.
Dodala je kako uvjerenje i nada da je zlo sa oslobađanjem Auschwitza i padom nacista pobijeđeno danas se, nažalost, ne čini tako uvjerljivim.
“Ono što smo mislili da će bespovratno ostati u historiji ljudskog bešćašća ponovo se vraća kroz fašističku ideologju u njenom novom ruhu. Mi u BiH i u Sarajevu kao i danas, i prije 30 godina i 92. godine smo bili na pravoj strani historije, na strani pravde, na strani istine, na strani civilizacije u kojoj se različitosti doživljajau kao najveća prednost”, kazala je Karić.
Naglasila je kako se Sarajevo nikada nije predavalo, nastojeći da i u najtežim vremenima sačuva vlastito dostojanstvo.
“Bili smo svjesni da cilj neprijatelja nije samo sijati smrt, nego i sijati mržnju. Sarajke i Sarajlije nisu nikada odgovorali mržnjom jer je za njih to uvijek bio prvi pokazatelj slabosti. Zbog takvog pogleda na svijet, u Sarajevu se i u danima opsade nastavio odvijati život a umjetnost i kultura su bili utočište njegovih stanovnika. Grad se branio i umjetnošću i kulturom”, poručila je Karić.
Agius: Uprkos revizionizmu moramo biti snažni
Carmel Agius, predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, kazao je kako i danas tokom šetnje Sarajevom pažnju privlače ostaci rata, zgrade i ceste koje nose ožiljke projektila. Prema njegovim riječima, sve su to podsjetnici i onoga što se dešavalo ali i toga da se više nikada ne smije ponoviti.
“Čovjek se mora zapitati, šta se mora desiti da ovo zaista nikada više ne postane stvarnost”, kazao je Agius.
Dodao je kako i dalje postoje oni koji odbijaju da priznaju šta se desilo, koji šire dezinformacije, koji nastoje ponovo napisati historiju, te nastoje da izvrše destabilizaciju regije, a neki idu toliko daleko da govore da je Mehanizam odgovoran za destabilizaciju regiona.
“Uprkos tom revizionizmu moramo biti snažni. Meni je posebno tragično to što revizionizam prihvataju političke vođe, oni ljudi koji bi trebali djelovati da ujedine BiH i traže načine da obezbijede svojim građani ma bolji kvalitet života”, rekao je Agius.
Brammertz: Prije 30 godina napadnuta duša Sarajeva
“Opsada Sarajeva je jedan od najmračnijih trenutaka u modernoj historiji”, riječi su kojima je svoje obraćanje započeo Serge Brammertz, glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.
Podvukao je kako se takvo kršenje zakona ratovanja koje je uzrokovalo strašne patnje nije moglo zamisliti svega nekoliko decenija nakon terora Drugog svjetskog rata.
“Kao mladog tužioca, sve te slike stradanja podsjetile su me na priče koje su mi pričali otac i djed o Drugom svjetskom ratu i uvijek sam smatrao da je to stvar prošlosti, međutim to se ponovo dešavalo u Sarajevu a sada se dešava u Ukrajini”, poručio je Brammertz.
Dodao je kako je na današnji dan prije 30 godina napadnuta duša Sarajeva, te kako se narodu Sarajeva naneseni ekstremni strah i psihološka patnja. Djeca, muškarci i žene svih dobi ubijani su i ranjavani u svojim domovima, bilo ih je na hiljade.
“Opsada Sarajeva je prvi slučaj koji je došao pred Tribunal i koji je bio usmjeren na kršenje zakona o ratovanju. Ovakva istraga nije ranije viđena, pa je zahtijevala uključenja mnogo stručnjaka. Iz naše istrage bilo je očigledno da su snage bosanskih Srba imale namjeru da svakom građaninu Sarajeva nametnu ideju da žive pod rizikom smrti od koje ne mogu pobjeći. Naši tužioci su pokazali da patnje civila nisu bile slučajne nus proizvoda oružanog konflikta u Sarajevu, nego da je to bila namjera. Strašna istina o onome što su ovaj grad i njegov i stanovnici doživjeli je dokumentarano na desetinama hiljada strana sudskih dokumenata. I danas, 30 godina kasnije, postoje oni koji relativiziariju i minimiziraju ove uspostavljene činjenice. Političari uspostavljaju pseudonaučne komisije da ponovo napišu historiju opsade u cilju političke dobiti. Stanovnicima Sarajeva se govori da su sami sebe napadali, slavljenje osuđenih ratnih zločinaca sada je sve jače, a to je neprihvatljivo”, zaključio je Brammertz.
Suljagić: Danas je dan našeg trijumfa, naše pobjede
Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, naglasio je kako su opsada Sarajeva i odbrana Sarajeva najpotcjenjeniji događaj raspada bivše Jugoslavije.
“Sarajevu niko nije davao nikakve izglede, ali o Sarajevu nema historijskih monografija, o njegovim braniteljima nema historijskih monografija kakvih ima o Lenjingradu, o Staljingradu. Da nije bilo opsade Sarajeva ne bi bilo genocida u i oko Srebrenice, da nije bilo opsade Sarajeva ne bi bilo logora u Bosanskoj Krajini, da nije bilo opsade Sarajeva ne bilo HVO pokolja po centralnoj Bosni, da nije bilo opsade Sarajeva ovaj rat ne bi završio onako kao je završio i ne bi imao tok koji je imao. Opsada Sarajeva je ključni događaj, ključni proces napada na BiH. Da nije bilo opsade Sarajeva i da je u bilo kojem trenutku između 1992. i 1995. sav ljudski, materijalni i kreativni potencijal Sarajeva, u bilo kom trenutku bio oslobođen, ovaj rat bi završio mnogo drugačije. Ne bi bilo Srebrenice, ne bilo Kapije, mnogo ljudi bi danas bilo živo”, rekao je Suljagić.
Zahvalio je Brammertu i Agiusu, ističući kako nema riječi da im se adekvatno zahvali za ono što su uradili za Bosnu i Hercegovinu i njen narod, te nastavio:
“Ali, nemojte da se zavaravamo. Ako sam ja u Bratuncu mogao gledati na televiziji početak opsade Sarajeva, onda se ona vidjela i iz Beča, iz Berlina, Pariza. Nemojte da se zavaravamo, tadašnji fracuski predsjednik je sletio u Sarajevo u maju 1992. da spriječi robusniju interevenciju međunarodne zajednice i da objasni ostatku svijeta da ovo nije političko nego humanitarno pitanje. Nemojte da se zavaravmo, francuski predsjednik je govorio kako Bosna ne pripada Evropi i kako ne može svako selo biti suverena država.
Ljudi koji su zapalili ovu zgradu u kojoj mi sada stojimo, da su uspjeli i da ova zgrada danas nije ovdje, sve što bi ostalo iza nas u historiji je fusnota. Da smo nestali, to bi danas bila samo fusnota, niko ne bi ni primijetio da smo nestali. I zato je ovo danas dan našeg trijumfa, naše pobjede”, poručio je Suljagić.
Otvorenju konferencije prisustvovali su visoki predstavnik Christian Schmidt, bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, brojni predstavnici udruženja žrtava rata, ambasadori, kao i brojne druge zvanice i gosti.
BH Glas / Anadolija
