Povodom 12. septembra 1831. kada je u Carevoj džamiji u Sarajevu održan svebosanski sabor na kojem je za namjesnika izabran Husein Gradaščević, održana je javna tribina VKBI na kojoj su uvodničari bili prof.dr. Husnija Kamberović, prof.dr. Senadin Lavić i Emir Zlatar.
Na tribini su prezentirani historijski uzroci kao i ciljevi Pokreta za autonomiju iz Bosne 1831., te elaborirani neki od ključnih razloga zašto taj pokret nije proizveo uspjeh i osigurao autonomiju Bosni i njenom narodu, kao što je to rezultiralo autonomijom, kasnije potvrdom državno-pravnosti, susjedne kneževine Srbije.
Uvodničari su na tribini dali detaljna objašnjenja, historijske prikaze i rezultate istraživanja kako i zašto pokret nije uspio.
Leopold Ranke, autrijski historičar i naučnik je prvi stranac koji je pisao o pokretu te već 1834. piše članak “Bosna prema reformama sultana Mahmuda II” u kojem Pokret svrstava u “ovamošnje”, tj. evropske nacionalne pokrete toga vremena.
Iz istorijskih dokumenata zanimljiv je onaj kojim je Husein kapetan fra Iliju Starčevića, sredinom marta 1832. poslao u Austriju sa pismom u kojem moli cara Franza da mu omogući ulazak u Austriju i očekivanje da će Austrija pružiti pomoć Bosni. To se nije desilo već je Autrija predala Gradaščevića Osmanskoj vlasti.
Sultan je donio odluku o amnestiji Gradaščevića, tako da je on svoje posljednje dane u Istanbulu proveo u kućnom pritvoru gdje je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Sahranjen u haremu Sultan Ejupove džamije u Istanbulu, saopćeno je iz VKBI.
BH Glas / Fena
