Svi oni koji se nakratko žele vratiti u daleku prošlost i osjetiti život na našem planetu prije osam ili devet tisuća godina, trebaju bar jednom posjetiti Kapadokiju. Ova povijesna turska regija danas je muzej na otvorenom, a njeni čarobni krajolici, mjesečevi pejsaži s vilinskim dimnjacima, čuvaju na stotine zanimljivih, često i nestvarnih priča.
Kapadokija uključuje dijelove gradova Aksaray, Nevşehir, Niğde, Kayseri i Kırşehir, a uz globalno popularnu tradiciju leta balonom na vruć zrak, Kapadokija je najpoznatija po svojim jedinstvenim kamenim formacijama koje su kroz burnu povijest ovog prostora služile i kao skrovišta, crkve, odmorišta…
Stožaste strukture s kamenom kapom iznad njih, od kojih neke dosežu visinu i do 45 m, nastale su nakon vulkanskih erupcija, milijuna godina tektonskog kretanja, erozije. Drevne kulture duguju im izgradnju nastambi, dvoraca, pa čak i cijelih podzemnih gradova, koje su njihovi stanovnici koristili kao skrovišta.
-Mještani su ove jedinstvene kamene formacije nazivali “vilinski dimnjaci”, naziv koji se održao kroz stoljeća. Ako je priroda bila prvi umjetnik koji je uredio dekor, Anatolijci su isklesali stijenu i stvorili Kapadokiju kao muzej na otvorenom prepun prirodnih i kulturnih fenomena bez premca. Kapadokija je jedno od onih mjesta koja vam omogućuju da ostavite naš planet bez da ga napustite. Ove zemlje će vas se sigurno dojmiti, ističu domaćini dok pokazuju nevjerojatan krajolik koji izgleda kao pozornica SF filmova.
Muzej na otvorenom
Teško je i nabrojati što sve treba posjetiti u Kapadokiji, a ovo su samo neke od atraktivnih lokacija koje godišnje priviku i do četiri milijuna turista. Njihova prva stanica obično je Nevşehir. Povijest grada seže u 7000 godina prije Krista. Bio je dom Hetitima, Frigijcima, Asircima, Perzijancima, Rimljanima, Seldžucima i Osmanlijama. Kapadokija je bila bitno utočište za rane kršćane prije nego što je religija službeno priznata od strane Rimskog Carstva. U 11. i 12. stoljeću Seldžuci su preuzeli kontrolu nad ovim prostorom, a tijekom osmanskog razdoblja pokrajina je imala današnji naziv Nevşehir.
Muzej na otvorenom Goreme uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske baštine 1985. godine. Smatra se da su Göreme koristili kao nekropolu stanovnici Venesse (Avanos) tijekom rimskog doba. Bio je to mjesto samostanskog života između 4. i 13. stoljeća. Stoga je prošaran crkvama uklesanim u meke stijene i ukrašen prikazima biblijskih prizora kroz detaljne zidne slike i oslikane ukrase. Arhitektonski detalji i freske crkve Tokalı, samostana redovnika i redovnica, kapele sv. Vasilija i sv. Barbare, crkava Elmalı, Yılanlı, Karanlık i Çarıklı danas djeluju jednako živo kao i kad su bile nove.
Kapadokijske doline
Dolina Zelve sastavljena je od tri doline i danas je nezaobilazna ruta za turiste koji imaju priliku prepješačiti značajan dio ovog prostora i upoznati specifičnosti svake od dolina. Zelve je uglavnom bio poznat kao rezidencijalno područje, pružajući životni prostor svojim stanovnicima. Nasuprot tome, Göreme je prvenstveno služio kao središte samostana. Zelve se može pohvaliti najintenzivnijom koncentracijom vilinskih dimnjaka među dolinama.
U dolini ćete naići na značajne crkve kao što su Balıklı i Üzümlü, od kojih svaka odiše nevjerojatno zadivljujućom aurom, živopisno prikazujući drevni monaški život. Večina tih crkava, kao i kuće u kojima su živjeli monasi, izvana izgledaju kao kuće za golubove. Jedan od ključnih razloga je bio da zavaraju neprijatelje, potencijalne osvajače, iako su golubovi u to vrijeme imali i druge važne funkcije. Bili su pismonoše, njihov izmet je prikupljan kao gnojivo, a i ljuske od jaja korištene su za oslikavanje freski u crkvama.
Dolina ljubavi, poznata i kao dolina Bağlıdere, jedna je od fantastičnih dolina u Kapadokiji. Smještena između Avanosa i Göremea, dolina je mjesto s fascinantnim vilinskim dimnjacima. Nijedan itinerar Kapadokije nije potpun bez posjeta Dolini ljubavi. Ima gotovo pet kilometara dugu pješačku stazu i trebat će vam 2-3 sata da istražite cijelu dolinu. S prekrasnim pogledom, Dolina ljubavi je odlično odredište za promatranje zalaska sunca u Kapadokiji.
Život pod zemljom
Boravak u ovom dijelu Turske ne bi smio proći bez posjeta jednom od podzemnih gradova koji također svjedoče o burnoj, ali i fascinantnoj prošlosti Kapadokije. Ima ih oko 200, ali tek nekolicina je dovoljno istražena i otvorena za posjetitelje. Jedan od najvećih i najbolje očuvanih podzemnih gradova je Kaymakli. Smatra se da su ga stvorili prvi kršćani kao utočište za skrivanje od progona.
Ostaci ovog grada svjedoče o organizaciji svakodnevnog života na osam katova koji sežu do 85 metara dubine. Danas su samo četiri kata dostupna za obilaske, ali i to je dovoljno da se stekne okvirna slika o životu i do 3.500 ljudi u nekadašnjem podzemnom gradu. Vidljivi su i bunari, skladišni prostori i ventilacijski otvori. Uz hodnike, prolaze i stepenice, neki od prostora, uključujući crkve i kuhinje, korišteni su kao mjesta društvenih okupljanja.
Povratak u sadašnjost osigurat će vam obilazak grada Ürgüpa. Osim što je najveće naselje u Kapadokiji, Ürgüp je i veličanstven izvor zadivljujućih znamenitosti. Ova dva elementa donose jednu od najunikatnijih slika: anatolski grad prepun hotela, restorana i trgovina, a tik uz njega leže pećinske nastambe. Kamene kurije smještene upravo na tim stijenama poznate su kao zaštitni znak ovog kraja. Osim detaljnog misticizma koji se nalazi na svakom uglu, Ürgüp je i mjesto za opuštanje i otresanje briga. Tu ćete pronaći i najbolji noćni život u Kapadokiji.
Raj za ljubitelje vina i hrane
Sa svojom ukorijenjenom tradicijom proizvodnje vina, Kapadokija zauzima značajno mjesto na enološkoj karti svijeta, posebno sa svojim bijelim vinom proizvedenim od lokalno proizvedenog grožđa sorte emir. Kapadokija svoje poznate vinograde duguje zemlji pomiješanoj s prirodnim vulkanskim tufom. Anatolsko grožđe kao što su öküzgözü, kalecik karası, boğazkere i narince ovdje graciozno raste zahvaljujući bogatom tlu od sedre.
Kao i u ostatku Turske kuhinja u Kapadokiji je iznimno bogata i raznovrsna. Ipak, izdvaja se nekoliko autentičnih jela kakve nećete kušati drugdje u Turskoj. Jedno od jnih je testi kebabı (kebab u glinenom loncu). Ovo jelo se kuga u tradicionalnim pećnicama unutar glinenih posuda, što mu daje aromu dima i više okusa. Tu su i mnoga druga ukusna jela, poput soğanlama s lukom, jajetom, paprikom i rajčicom; ağpakla s bijelim grahom, maslacem i mesom; gendime sa slanutkom, pšenicom i mesom; dıvıl s krumpirom i mljevenom pšenicom; Punjene marelice i dunje s mljevenim mesom i raznim začinima.
Sladokusci se nikad ne razočaraju u Kapadokiji jer imaju priliku kušati desert od bundeve, köftür (vrsta turskog slatkiša koji sadrži sok od grožđa iz regije), dolaz (vrsta halve koja se pravi s puno maslaca), melasa od grožđai naravno ürgüp baklava koja se priprema samo od tijesta za baklavu i šerbeta.
Iako je sve navedeno i više nego dovoljno da privuče turiste iz cijelog svijeta, turska država organizrala je ovog mjeseca i Nevşehir Cultural Road Festival s bogatim sadržajima od koncerata i izložbi do kazališnih predstava. Dio je to šireg nacionalnog festivalskog projekta koji se prošle godine proširio inkluzivnim događanjima u 11 gradova, a ove godine ose država u 16 gradova. U 2024.godini planirano je više od 6.000 događaja, uz sudjelovanje gotovo 40.000 umjetnika u više od 600 mjesta, prenosi Fena.
