Bosni i Hercegovini je već duže vrijeme na sceni promjena demografske slike, a izrazita depopulacija, pad nataliteta i broja upisanih učenika u osnovne škole bilježi se u izrazito nerazvijenim općinama u Bosni i Hercegovini, formiranim Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Pretpostavlja se da je blizu pola miliona ljudi u posljednjih 15 godina napustilo Bosnu i Hercegovinu, poručeno je na naučnom simpoziju “Demografske promjene u Bosni i Hercegovini od 2013. do 2024. godine: izazovi i preporuke”, prenosi Anadolija.
Naučni skup u Sarajevu organizirala je Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a izlagači su govorili o različitim aspektima i izazovima s kojima se BiH suočava u kontekstu demografskih promjena.
“Ono što je zajednički zaključak svih ovih istraživača jeste da je u Bosni i Hercegovini već duže vrijeme na sceni društvenog razvoja promjena demografskog stanja, promjena demografske slike i došlo je do značajnog pada u broju stanovnika”, rekao je akademik Mirko Pejanović.
Istakao je kako je nekoliko momenta sasvim prepoznatljivo u ovim istraživanjima.
“Jedan je da je rat ostavio svoje posljedice, iseljavanje, izbjeglištvo i tako dalje. Drugi je da Bosna i Hercegovina nije uspjela obnoviti svoju privredu na način da može zapošljavati veći broj ljudi. I naši građani su u velikom procentu u zadnjih 10-15 godina okrenuli se traženju zaposlenja u evropskim zemljama. Računa se da je to negdje blizu pola miliona ljudi u zadnjih 15 godina. I, najzad, u Bosni i Hercegovini je zbog niza okolnosti, prije svega, ekonomskih, socijalnih, kulturnih, došlo do pogoršavanja nataliteta. Tako da Bosni i Hercegovina u pogledu demografskog razvoja dolazi u jedno vrlo nepovoljno stanje i ova konferencija će na to ukazati”, rekao je Pejanović.
Izrazito nerazvijene općine duž linije međuentitetskog razgraničenja
Pejanović je zajedno s kolegom Amerom Osmićem govorio o demografskim promjenama u izrazito nerazvijenim općinama u Bosni i Hercegovini formiranim Dejtonskim mirovnim sporazumom. Riječ je o ukupno 28 općina (10 u Federaciji BiH, 18 u Republici Srpskoj).
Autori istraživanja su naveli kako je u ovim općinama na djelu izrazita depopulacija, koja se iskazuje u smanjenju broja stanovnika, u smanjenu rađanja, porastu smrtnosti, te u smanjenju upisa djece u osnovne škole. Navedeno je kako osnivanje novih opština na liniji međuentitetskog razgraničenja nije bilo zasnovano na ekonomskim, demografskim i socijalnim kriterijima. Većina novoformiranih opština (cca. 70 posto) nema demografske, ekonomske, infrastrukturne i institucionalne kapacitete za ostvarivanje svoje društvene uloge.
Jedan od učesnika je i akademik Franjo Topić, koji smatra da je društvu, prije svega, potrebno da se oslobodi pesimizma, a da je za povećanje nataliteta neophodno prevashodno primijeniti svijest.
“Ovdje je puno pesimizma, iako tu nema razloga za takav pesimizam. Imam dojam nekada da su ljudi plaćeni da to šire. A, ima ovdje puno pozitivnih stvari. Prva stvar je da se poveća natalitet, a o tome malo ko hoće govoriti u javnosti. Dakle, treba promijeniti svijest, prva je svijest, nije novac prvi. Uglavnom je prva tema novac, on jeste važan, ali nije jedino važan. Da je novac bitan, u Luksemburgu bi trebalo biti najviše djece jer imaju najveće plaće. Dakle, najvažnije je promijeniti svijest da djeca nisu teret, već radost. Bez djece nema ništa”, rekao je Topić.
Posvetiti pažnju ekonomskim povratnicima
Redovni profesor na Ekonomskom fakulteta UNSA-a Adnan Efendić govorio je o temi “Demografske promjene i migracije s posebnim fokusom na povratak u Bosnu i Hercegovinu”. Smatra da se o temi povratka u BiH nedovoljno govori.
“Mi danas imamo ekonomske povratnike, dakle ljude koji su napustili BiH nakon rata zbog ekonomskih razloga, boravili su tamo 20 godina i odlučili da se zbog ekonomskih razloga vratiti u BiH jer nalaze dovoljno razloga i optimizma, finansijskih i drugih argumenta da borave ovdje”, naveo je Efendić.
Istakao je kako je prošle godine radio istraživanje na terenu i naišao na primjere koji su pozitivni za Bosnu i Hercegovinu.
“To su ljudi koji u principu donose ljudski kapital, fizički kapital, finansijski kapital, društveni kapital, a to su ustvari kapitali koji doprinose dugoročnom razvoju BiH”, rekao je Efendić, te dodao:
“Glavni zaključak mog izlaganja jeste da je potrebno da obratimo pažnju na povratnike u BiH kojih je sve više, koje ne primijetimo jer se statistika ne može uhvatiti, koji donose razvojne mogućnosti za ovu zemlju i potreban je institucionalni odgovor i podrška kako bi se to povratnici što lakše reintegrirali u naše društvo. Puno je izazova, ali je bitno da imamo sistematsku podršku povratnicima.”
Mirza Emirhafizović s Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i jedan od izlagača, istakao je kako neki autori smatraju da je Bosna i Hercegovina prerano ušla u ovaj zreli stadij razvoja stanovništva, koji se naziva posttranzicijska etapa, u potpuno neadekvatnim socioekonomskim okolnostima.
“Upravo se one trebaju uzeti u obzir kada se analizira ukupni demografski razvoj i sve specifičnosti, imajući u vidu varijable niskog fertiliteta i sve one popratne pojave, a zbog čega nije uputno u komparativnoj perspektivi zapravo uspoređivati stanovništvo Bosne i Hercegovine recimo sa demografskim razvojem zapadnih društava. Trebamo se fokusirati na realne okolnosti”, naveo je Emirhafizović.
Foto: Dreamstime