Njemački list Frankfurter Sonntagszeitung objavio je tekst s novim detaljima o „Sarajevo safariju“ i dijelove razgovora s italijanskim novinarom i piscem Eziom Gavazzenijem. Članak počinje navodima bivšeg američkog marinca i vatrogasca Johna Jordana, koji je prvi svjedočio o „turistima snajperistima” u februaru 2007. pred Haškim sudom, a transkript ispitivanja dostupan je na internetu.
„Jordan je više puta u Sarajevu vidio muškarce koji su mu privukli pažnju odjećom, oružjem i činjenicom da su ih vodili lokalni ljudi. Neki su imali puške koje su više odgovarale lovu na divlje svinje u Švarcvaldu nego borbama u gradu. Jasno se vidjelo da nisu vješti u kretanju kroz ruševine. Isto mu je, kako kaže, potvrdio i jedan saradnik s područja Mostara.
Nakon Jordanovog svjedočenja o ‘turistima snajperistima’ uslijedilo je: ništa. Možda zato što su priče o Kanađanima, Rusima, Nijemcima, Švajcarcima i Italijanima koji su s lovačkom opremom dolazili u Sarajevo i plaćali srpskim paravojnim jedinicama ogromne iznose da bi mogli ići u lov na ljude dugo smatrane urbanom legendom“, piše Frankfurter Sonntagszeitung (FAS), prenosi Deutsche Welle.
“Ratni turisti nastavili izlete i tokom 1994. i 1995.”
Njemački list se potom osvrće na dosje koji je italijanski novinar Gavazzeni sa svojim advokatom Nicolom Brigidom i bivšim sudijom Guidom Salvinijem predao Državnom tužilaštvu u Milanu 28. januara 2025., a koji je FAS dobio na uvid. „Tu se navodi da je riječ o najmanje stotinu ‘ratnih turista’, koji su jedni druge nazivali ‘strijelcima’ – mada bi prikladniji izraz bio serijske ubice.
Navodno su plaćali i do 300.000 eura (u današnjoj vrijednosti): ‘Djeca su koštala najviše, zatim muškarci (po mogućnosti u uniformi i naoružani), onda žene, a na kraju starce se moglo ubiti besplatno.’
U dokumentu se tvrdi da je italijanska vojna obavještajna služba 1993. bila informisana o ‘ratnim turistima’ i nekoliko mjeseci kasnije saopćila da je identificirala polaznu tačku tura i da ih je zaustavila. Ali je li to zaista istina? ‘Ne, danas znamo da to ne odgovara istini. Izleti na front nastavljeni su i tokom 1994. i 1995.’, rekao je Gavazzeni prošle srijede u Milanu“, prenosi njemački list.
Gavazzeni, autor knjiga o atentatima na sudije Giovannija Falconeja i Paola Borsellina koji su bili lovci na mafiju, te o atentatu na papu Ivana Pavla II., u februaru bi trebao objaviti svoju najnoviju knjigu pod naslovom „I cecchini del weekend“ (Vikend-snajperisti). Netflix i Amazon su ga kontaktirali – žele ekranizirati knjigu, koju će objaviti izdavačka kuća Paper First.
Šta ga je najviše šokiralo?
„Da je ubijeno dijete očito bilo najtraženiji trofej“, piše Frankfurter Sonntagszeitung i nastavlja: „Tokom opsade Sarajeva, koja je počela 6. aprila 1992. i završila 29. februara 1996., ubijeno je 11.541 ljudi.
Među žrtvama je bilo 1.621 dijete. Svaka porodica u gradu ima bar jednu žrtvu poginulu od granate ili snajpera. Sarajevo je okruženo planinama visokim preko dvije hiljade metara, koje se spuštaju u blage brežuljke. Snajperisti su bili postavljeni na tim uzvišenjima, s pogledom na ulice, trgove, stanove. Ili su bili na neboderima s pogledom na ‘Snajper aleju’. Ljudi koji su morali izaći po vodu ili hranu trčali su trotoarima ili se sklanjali uz oklopna vozila UN-a.“
“Radost ubijanja”
„Gavazzeni je od kriminologinje Martine Radice naručio profil počinitelja. Bili su dobrostojeći, ‘iz viših slojeva društva’, poput ‘ljekara, sudija, advokata, notara i poduzetnika’, skloni lovu. ‘Sve se temeljilo na traženju adrenalina. Bila je to radost ubijanja; jednom osjetiti moć da možeš ugasiti život čovjeku s kojim te ništa ne povezuje’, kaže Gavazzeni za njemački list.
Na početku se govorilo da su među učesnicima bili desničari. ‘To je dezinformacija. Ne potiče od mene’, objašnjava Gavazzeni. ‘Ne vjerujem da je političko ili ideološko uvjerenje igralo bilo kakvu ulogu.’ Je li razgovarao s ljudima koji su vidjeli strance kako pucaju? ‘Da.’
Prvi put je saznao za ratne turiste u martu 1995. iz članka objavljenog u listu Corriere della Sera: ‘Bio sam zgrožen i godinama sam o tome razmišljao.’ Počeo je pisati triler na tu temu. ‘Ali ubrzo sam shvatio da premalo znam. Sve bih morao izmisliti, pa sam odustao.’ A onda je u jesen 2022. izašao film Sarajevo Safari slovenskog režisera Mirana Zupaniča.
Gavazzeni je pisao Zupaniču, koji mu je poslao link i dostupne podatke. Najviše su ga potresle izjave bivšeg pripadnika obavještajne službe BiH Edina Subašića. Gavazzeni mu je pisao. Otpočela je intenzivna komunikacija, koja je dio dosjea…
Citat iz e-maila Edina Subašića iz novembra 2024.: „Krajem 1993. sam iz dokumenata bosanske vojne obavještajne službe, tokom ispitivanja zarobljenog srpskog dobrovoljca, saznao za ovaj fenomen. On je rekao da je s njim iz Beograda došlo pet stranaca.“
Najmanje trojica su bila Italijani. Sastajali su se u Trstu, zatim bi odletjeli do Beograda, potom su prebacivani u Mostar ili Sarajevo. Od Subašića potječe i izjava da je italijanski vojni obavještajni servis SIMSI (raspušten 2007.) tvrdio da su te ture zaustavili.
“Zaplet kao iz trilera”
„U međuvremenu se u italijanskim medijima javljaju i drugi koji potvrđuju optužbe. Diplomata Michael Giffoni, tada stacioniran u Sarajevu, rekao je da mu je 1994. rečeno kako ‘stižu autobusi puni bogataša sa svih strana. Lovci, ali i biznismeni’.
Javio se i penzionisani saradnik Caritasa koji je vodio humanitarne transporte i rekao da je vidio autobuse iz kojih su izlazili stranci u skupoj odjeći i s oružjem.
Hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić čak tvrdi da je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić 1992–1993., kao dvadesetogodišnjak, ‘sarađivao s turistima koji su plaćali’, dok je bio dobrovoljac bosansko-srpske milicije koja je držala Jevrejsko groblje iznad Sarajeva.“
Vučićeva glasnogovornica je te navode odlučno odbacila. FAS nastavlja: „Sve to sada mora provjeriti milansko Državno tužilaštvo. Ispitivanja su već počela. Pokret Pet zvjezdica podnio je parlamentarni zahtjev da se dokumenti, koje italijanske obavještajne službe navodno imaju o ‘Sarajevo safarijima’, učine dostupnima.“
Za knjigu o atentatu na papu Ezio Gavazzeni je imao pristup arhivu DIGOS-a, specijalne istražne jedinice italijanske policije. „Pomisilio sam da bi bilo interesantno pitati arhive DIGOS-a u Trstu i Goriciji imaju li bilješke o prolasku lovačkih grupa“, citira njemački list.
No tamo su mu rekli da materijal iz tog perioda više ne postoji. „Nije li to čudno? Dok se u Rimu sve arhivira, na mjestima koja su tokom rata na Balkanu bila čvorišta ljudi, oružja i droge – sve je navodno bačeno?“, prenosi FAS.
„Neke stvari koje priča zvuče kao teorije zavjere ili kao zaplet iz trilera“, piše dalje njemački sedmičnik. Očekivao je prijetnje. „Ali ništa nije stiglo, a iskreno, to nije dobar znak. Mislim da neko čeka da vidi šta će knjiga otkriti“, izjavio je za FAS Gavazzeni.
„Milanskom državnom tužilaštvu Alessandru Gobiju predao je i spisak imena osoba koje je identificirao kao učesnike safarija. U knjizi ih neće imenovati“, izvještava list.
„Ako pravosuđe dođe do istih zaključaka kao Gavazzeni i ako se uspije uhvatiti makar jedan čovjek koji je sudjelovao u smrtonosnim safarijima, to bi moglo biti suđenje stoljeća. Indicije su cijelo vrijeme bile tu. Trebalo ih je samo povezati – što je Gavazzeni učinio na svom laptopu u kafiću jednog tržnog centra“, zaključuje Frankfurter Sonntagszeitung, prenosi Index.hr.
Foto: AP
