Koje su svrhe i ciljevi negacionizma? Prvenstveno sljedeći: negiranje realnosti, odbijanje činjenica, poricanje istine, nepriznavanje krivice za počinjena zlodjela, osporavanje odgovornosti. Radi se o sastavnim i neodvojivim elementima genocida, unaprijed planiranog i svjesnog poduhvata istrebljivanja jednog naroda ili uništenja jednog njegovog dijela. Zamisao o istrebljenju je iracionalna, stalna, uvijek tinja i živi.
Piše: Suada Tozo
Prije nego pokušam izložiti kako se boriti protiv negacionizma, čini mi se da dugujem objašnjenje zašto sam se zainteresirala za tu temu, odlučila joj posvetiti vremena i energije. Naime radi se o tome da nakon završetka studija književnosti na Sorboni, živim više od trideset i pet godina u Parizu, gdje se uglavnom bavim pisanjem i prevođenjem. Francuski sam državljanin.
Prošle godine bila sam zapanjena i ogorčena nakon vijesti o odluci Švedske akademije da dodijeli Nobelovu nagradu za književnost Peteru Handkeo, opće poznatom zbog javne podrške ratnim zločincima osuđenim u Hagu, Miloševiću, Karadžiću, Mladiću; zbog ruganja, ismijavanja majki i žena žrtava srebreničkog genocida.
Napisala sam otvoreno pismo Švedskom kralju, moleći ga da odbije uručiti nagradu jednoj takvoj osobi pa ma koliko on bio nadaren i zaslužan za književnost. Moj glavni argument je bio da će Nobelova nagrada osigurati nobelovcu kredibilitet i omogućiti širom svijeta širenje opasnih ubjeđenja i suludih ideja.
Istakla sam na koncu da postoji realna mogućnost da se protiv Švedske akademije pokrene krivična istraga jer su de facto saučesnici negacioniste, budući da je u pravosuđe više zemalja Evropske unije ugrađen zakon protiv negacionizma.
Nisam dobila odgovor iz Stockholma osim kratke poruke pristigle iz Švedskog Instituta u Parizu da razumiju moju ogorčenost, ali da je Akademija privatna institucija i da država nema pravo uplitati se u njen rad i odluke.
Moji prijatelji i kolege smatrali su da nije bilo nikakve šanse da se moja molba ostvari i donese neki rezultat. Naravno, to mi nije bilo novost, jer nisam naivna, niti jučer rođena. Uprkos svemu, uvjerena sam da je važno protestirati, izraziti osjećanja nezadovoljstva, ljutnje i neslaganje protiv cinizma, nepravde i prezira čak i znajući da to neće uroditi plodom.
Nakon što sam objavila pismo švedskom kralju na više portala i na Facebook-u dobila sam brojne poruke od nepoznatih osoba iz Bosne koje su bile sretne da je neko stao u njihovu odbranu, usudio se napasti bezdušnog negatora srebreničkog genocida, kao i instituciju koja mu je dodijelila jednu od najprestižnjih svjetskih nagrada.
U čemu se sastoji fenomen negacionizma? Koje su mu svrhe i ciljevi?
Prvenstveno sljedeći: negiranje realnosti, odbijanje činjenica, poricanje istine, nepriznavanje krivice za počinjena zlodjela, osporavanje odgovornosti. Radi se o sastavnim i neodvojivim elementima genocida, unaprijed planiranog i svjesnog poduhvata istrebljivanja jednog naroda ili uništenja jednog njegovog dijela. Zamisao o istrebljenju je iracionalna, stalna, uvijek tinja i živi.
Svrhe negacionizma su mnogo brojne. Jedna od njih je krivotvorenje historije i stvaranje zbrke u povijesti. Cilj je umanjiti odgovornost krivaca, zaštititi ih.
Zatim, na drugi način nastaviti s mučenjem žrtava, produžiti im patnju. Održavati kod pristalica stalnu spremnost za buduće istrebljivačke poduhvate.
Negacionizam ostvaruje bliske veze kod zagovornika genocida koji priželjkuju i sanjaju o reprizi.
Negacionizam pothranjuje i potstiče ekstremne pokrete i grupe, jednako kao i rasizam, islamofobija, neravnopravnost žene prema muškarcu…
Ustanovljeno je da je novozelandski terorist iz Christchurch-u vozeći se ka džamiji s idejom da ubije što veći broj vjernika slušao pjesme koje su slavile Karadžića, a da je norveški ubica Breivik bio odličan poznavalac tekstova srpskih ekstremista.
Negacionizam služi za održavanje kondicije i morala gubitnika.
Da ih utješi i uvjeri da će se njihova zločinačka namjera ostvariti u budućnosti.
Da preživjelima nanese dvostruko mučenje i patnju.
Moćni otrov negacionizma razara polagano, širi se u neprimjetnim dozama, truje podmuklo. A s psihološkog stajališta, on osigurava zločincima da ne polude.
Negacionizam se manifestira paralelno i tokom odvijanja genocidnog čina
U Srebrenici naprimjer, važne i hitne preokupacije ubica i njihovih zapovjednika su bile što prije i bolje zamesti tragove počinjenih zločina; razbacati grupne grobnice na što više lokacija, preorati posmrtne ostatke buldožerima, često premještati, pomiješati leševe, pa na taj način spriječiti identifikaciju, uspostavljanje brojčanog stanje žrtava, onemogućiti i usporiti istrage neophodne za predočavanje optužbi kod lokalnih i međunarodnih sudova.
Nije lahko niti jednostavno suprotstaviti se negacionizmu. Negacionizam izjednačuje žrtve i dželate, njegov intenzitet se ne smanjuje, broj negacionista neprekidno raste. Većina su obični ljudi, drugi su intelektualci, historičari, univerzitetlije, a među njima puno je i slavnih osoba, književnika (već spomenuti Handke), redatelj Emir Kusturica, fotograf Harold Pinter i mnogi drugi.
Skrivajući se iza štita zakona koji garantira slobodu izražavanja i zabranjuje osudu ličnog mišljenja, nesmetano šire otrov negacionizma. Ravnodušni i cinični žiriji umjetničkih i kulturnih festivala dodjeljuju im nagrade, obezbjeđuju maksimalnu medijsku pažnju.
U julu 2020., tokom obilježavanja srebreničkog genocida u Ulici Srebrenice (Rue de Srebrenica) koja se nalazi u dvadesetom arondismanu, srela sam prijatelja Jacques-Olivier David-a. Rekao mi je da redovno učestvuje u tradicionalnom maršu mira Potočari-Tuzla, a da pored toga financijski pomaže jednu nezavisnu školu u Novoj Kasabi.
Objasnio mi da je to škola koju su osnovali roditelji jer im je prekipilo i ne žele više da im djeca budu trovana udžbenicima i školskim programom Republike Srpske. Inače, Jacques-Olivier radi kao pedagoški koordinator Memorijala za Holokaust u Parizu.
Iz razgovora s njim i sa književnikom Jean Hatzfeld autorom mnogobrojnih knjiga na temu genocida u Ruandi, o ratu u Bosni i u Hrvatskoj, saznala sam veliki broj korisnih i relevantnih informacija o negacionizmu. Ovom prilikom im se obojici od srca zahvaljujem.
Kako se konkretno boriti protiv pošasti negacionizma i krivovotvorenja historije?
Evo nekih od ideja:
– Graditi memorijale za odrasle, za djecu, za silovane žene i djevojke
– Muzeje, kao što je npr. Warchild Museum (Muzej ratnog djetinjstva), Sarajevo
– Podizati spomenike, zidove s imenima žrtava i pravednika, biblioteke, kulturne centre, parkove, česme
– Postavljati ploče na škole s imenima djece nastradale u ratu od 1992. do 1995.
– Raditi na tome da ulice, mostovi, centri za mlade, sportski klubovi nose imena bh. gradova, ostalih geografskih toponima
Organizirati:
– Komemoracije
– Konkurse, izložbe (Safet Zec!), nagrade za slike, knjige (dobre!), filmove, prijevode (kvalitetne)
– Svjedočenja tokom susreta s preživjelim zarobljenicima logora razasutim širom BiH i diljem svijeta;
– Posjete logorima (Omarska, Keraterm, i ostale…)
– Pomagati financijski bivše logoraše i invalide
– Javno prikazivati dokumentarce, serije, igrane filmove, primjerice filmove Jasmile Žbanić (Grbavica, Quo vadis, Aida ?), Snijeg, Aide Begić, In the Land of Blood and Honey, 2012, autorice Angeline Joly; Warriors, 1999, britanska serija o etničkom čišćenju u BiH, autora Petera Kosminsky.
– Seminare, kurseve o tome šta je negacionizam: za nastavnike, policajce, sudije, pravnike, studente
– Lobirati da se u BiH i svuda gdje živi bh. dijaspora izglasa ZAKON koji osuđuje i smatra krivičnim djelom potsticanje mržnje, veličanje, podrška i pohvala zločina protiv čovječanstva
Apeliram na brojne članove dijaspore u Danskoj i Skandinaviji, da se angažiraju u borbi protiv negacionizma na onaj način koji im odgovara. Nadam se iskreno da će razmisliti o svemu ovome, reagirati i prihvatiti neku od mojih sugestija i prijedloga.
Obraćam im se također s molbom da masovno učestvuju u inicijativama za obilježavanje i potsjećanje genocida u Srebrenici (a on je zapravo samo vrh ledenog brijega genocida u BiH!)
Neka se sjećaju i ne zaborave na stradanja stanovnika opsjednutih gradova, logora gdje su mučeni i ubijani civili, silovane žene i djevojke, na satiranje bh. kulture i kolektivne memorije požarima izazvanim u Nacionalnoj biblioteci, Orijentalnom institutu, bombardiranjem Starog mosta u Mostaru, itd.
I nikad ne odustajmo od borbe protiv negacionizma!
Izvor: BH Glas
