Dr. Izet Muratspahić (1953. Đakovići, Goražde) je bosanskohercegovački pisac koji već tri decenije živi u Švedskoj. Završio je Filozofski fakultet (Odsjek za srpskohrvatski jezik i historiju jugoslavenskih književnosti) u Sarajevu.
Bio je profesor u srednjim školama u Goraždu, i na Filozofskom fakultetu. Postdiplomski studij završio je na Univerzitetu u Zagrebu gdje je i magistrirao 1985. godine. Nakon magisterija doktorirao je na temi “Razvoj makedonskog romana” 1991. godine. Godinu dana poslije, uslijed Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, odlazi da živi i radi u švedskom gradu Uppsala.
Muratspahić je napisao 22 knjige i više stotina recenzija, prikaza i ogleda iz književnosti i jezika. Član je Švedskog društva pisaca i Švedskog društva pisaca udžbenika (Sveriges Läromedelsförfattares Förbund – SLFF).
Na početku razgovora za Agneciju Anadolija (AA), Muratspahić sa ponosom ističe da ima vrlo širok dijapazon djelovanja i ostvaren opsežan stvaralački opus što je u velikoj mjeri diktirano njegovim specifičnim životnim okolnostima.
Od Goražda do Uppsale
– Moj angažman je usmjeren na više područja, tako da sam aktivno djelovao kao naučnik, leksikograf, lektor, pisac udžbenika za našu djecu koja uče maternji jezik, prevoditelj, priređivač naših djela na švedskom jeziku i švedskih na bosanskom, te aktivan učesnik u priznavanju bosanskog jezika u Švedskoj i projektima u vezi sa uspješnom integracijom naših izbjeglica u novu društvenu zajednicu. U svakom od pomenutih područja napisao sam adekvatne knjige, od kojih su mnoge pionirski poduhvati i dosad jedini radovi. Tu spada prvi ‘Švedsko-bosanski rječnik’ (28.000 riječi), izbor i prijevod pripovijedaka Augusta Strindberga na bosanski jezik, te prvi izbori bh. pripovijedaka i drama na švedskom jeziku. Napisao sam čak sedam udžbenika po kojima uče maternji jezik naša djeca u Švedskoj koji su prilagođeni njihovim znanjima, ali i važećem švedskom nastavnom planu i programu za ovaj predmet. Preveo sam nepoznati putopis Augusta Heimera ‘Kroz BiH’ iz daleke 1904. godine, kada je ovaj geograf proputovao našom zemljom i opisao šta je sve vidio. Posebno sam ponosan na veliku studiju pod naslovom ‘Književnost bh. dijaspore u Skandinaviji’ u kojoj sam predstavio kompletno stvaralaštvo naših pisaca koji djeluju u Skandinaviji, kaže Muratspahić u razgovoru za Agneciju Anadolija.
Na pitanje odakle crpi inspiraciju i motivaciju za djelovanje, objašnjava da svojim djelima ispunjava konkretne potrebe da barem djelomično popuni naučne i kulturne praznine između dvije države i kulture.
– Pošto naše institucije nisu pokazivale nikakav interes, ja sam jednostavno odabirao projekte koje sam smatrao prioritetnim i prijanjao na posao. Uvijek sam imao na umu da moram raditi u skladu sa mojom akademskom i intelektualno obavezom na izradi temeljnih knjiga i izgradnji mostova između švedske i naše kulture, jezika i književnosti, dodaje Muratspahić.
Sličnosti između bosanske i makedonske književnosti
Njegovo akademsko obrazovanje vezano je i za makedonsku književnost.
– Završio sam studij našeg jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a postdiplomski studij pod imenom ‘Povijest i teorija književnosti’ u Zagrebu. U to vrijeme počele su se odvojeno izučavati na sarajevskom Filozofskom fakultetu sve književnosti, pa se ukazala potreba za nastavnikom makedonske literature. Učinilo mi se to zanimljivim, pa sam se orijentirao na tu oblast i uradio magistarsku i doktorsku tezu na makedonskoj pripovijeci i romanu. Tako sam predavao do rata makedonsku literaturu, objavivši u tom periodu i dva izbora poezije, Šopova i Koneskog, u sarajevskom ‘Veselinu Masleši’, dodaje Muratspahić.
Historija Makedonije i BiH, odnosno Makedonaca i Bošnjaka, ima mnoge sličnosti koje su se reflektirale i na književnost.
– Moje zanimanje za makedonistiku temeljilo se u izvjesnoj mjeri i na sličnostima između naših sudbina, jezika i književnosti. Navešću nekoliko. Makedonski narod, baš kao i Bošnjaci, ima tu nesreću da ga cijelo vrijeme susjedi dovode u pitanje i žele ga pokoriti. Ista je stvar i sa jezikom. Oba jezika imaju bogatu leksiku, mnoštvo orijentalizama i finu ritmiku, a hegemonistički nastrojeni susjedi negiraju naše jezike i njihova imena. Što se tiče književnosti, obje imaju tzv. ubrzani razvoj, jer nisu imale uvjeta da prate evropske i svjetske tokove. Istovremeno, obje imaju sjajnu usmenu književnost i posebno lijepe narodne pjesme, pojašnjava Muratspahić.
Rodni kraj, odnosno patriotizam je nepresušni izvor inspiracije našim ljudima u dijaspori, a književnici to na najbolji način pokazuju kroz svoja djela.
– Svi ljudi su vezani za rodni kraj, pogotovo mi koji smo odrasli kraj ljepotice Drine. Ja nastojim da pomognem rodnom selu i promoviram rodni kraj, ali i cijelu našu domovinu. Za našu djecu koja uče maternji jezik napisao sam dva udžbenika u kojima sam na prikladan i zanimljiv način predstavio bosanske gradove, planine, rijeke i jezera, poručuje Muratspahić.
Imidž BiH u svijetu se formira kroz dvije često udaljene perspektive. Prva je politika, a druga je naša uspješna dijaspora.
Fantastičan imidž bh. građana u Skandinaviji
– Što se tiče imidža BiH u Švedskoj, ovakvoj kakvu je predstavljaju naše vlasti, on nije nimalo dobar. Nasuprot tome, imidž naših građana u cijeloj Skandinaviji je fantastičan. Oni su najbolje prilagođena doseljenička grupa, vrlo cijenjeni na svim pozicijama na kojima se nalaze, obrazovani, skoro svi zaposleni i primjer uspješne integracije, ističe Muratspahić.
Kroz studiju dr. Muratspahića „Književnost bosanskohercegovačke dijaspore u Skandinaviji” možemo sagledati uticaj naših književnika na skandinavska društva, ali i na bosanskohercegovačku književnost.
– Ova studija, na koju sam izuzetno ponosan, rezultat je mog 25-godišnjeg praćenja i izučavanja bh. dijaspore u Skandinaviji i dosad je prva i jedina takve vrste. U njoj prezentiram procese doseljavanja iz BiH u Skandinaviju, osnivanje i rad interesnih organizacija, prevodilaštvo, medije i pojedinačne književne ‘portrete’ 85 autora. Usto, priložena je bibliografija njihovih objavljenih knjiga, izvršena periodizacija, klasifikacija i verifikacija objavljenog materijala. Jednom riječju, u njoj ima sve što je važno za stvaralaštvo bh. dijaspore na ovim prostorima. Kao takva, ova studija štiti od zaborava i opominje da je ovaj književni korpus nepravedno marginaliziran i u domovini i u zemlji prijema. Formirao se već značajan broj dobrih pisaca koji pišu na bosanskome jeziku, ali i na jezicima zemlja u kojima žive. Nekoliko njih već je poznato i u ovdašnjim književnostima (Bekim Sejranović, Munib Delalić, Midhat Ajanović Ajan, Fausta Marjanović, Zulmir Bečević, Alen Mešković, Milena Rudež itd.), pa ih ovdje nazivaju švedsko/norveško/dansko-bosanskim piscima, zavisno u kojoj skandinavskoj zemlji djeluju. Posebno su zanimljive njihove obrade tema izbjeglištva i doseljeničkog života, što je osvježenje u ovdašnjoj književnosti, zaključuje na kraju razgovora Muratspahić.
BH Glas / Anadolija
